Uvod

Globalno zagrijavanje ubrzava u svim dijelovima planeta Zemlje. Pritom se europski kontinent zagrijava dvostruko brže od globalnog prosjeka. S ciljem ograničavanja globalnog zagrijavanja do 2100. godine na najviše 1,5 °C iznad predindustrijskih razina, neophodno je smanjiti globalne emisije stakleničkih plinova za čak 43 % već do 2030. godine.

Sustav trgovanja emisijama Europske unije (eng. European Union Emissions Trading System, EU ETS) predstavlja ključni instrument Europske Unije (EU) za:

– smanjenje emisija stakleničkih plinova,

– borbu protiv (ublažavanje) klimatskih promjena i

– ostvarenje cilja ograničavanja globalnog zagrijavanja do 2100. godine na najviše 1,5 °C iznad predindustrijskih razina, u skladu s Pariškim sporazumom.

Obuhvat EU ETS-a

EU ETS obuhvaća 27 država članica EU-a i tri države koje pripadaju Europskom gospodarskom prostoru (Island, Lihtenštajn i Norveška). S EU ETS-om je od 2020. godine integriran i Švicarski sustav trgovanja emisijama (CH ETS). Tako je stvoreno najveće svjetsko tržište trgovanja emisijama stakleničkih plinova.

Tim sustavom trgovanja emisijama stakleničkih plinova obuhvaćena su postrojenja čije godišnje emisije premašuju 20.000 tona CO2 ekvivalenta. Iznimka od navedenog kriterija su postrojenja u sektoru proizvodnje električne energije za koja ne postoji minimalni prag emisija za uključivanje u sustav trgovanja.

Prema EU ETS-u se postrojenjima, a ne trgovačkim društvima, dodjeljuju emisijske dozvole zbog sljedećih razloga:

• svako postrojenje ima kapacitete i specifične tehnološke karakteristike koje utječu na količinu njihovih emisija,
• preciznija alokacija emisijskih dozvola koja se temelji na stvarnim kapacitetima i tehnološkim karakteristikama svakog postrojenja,
• efikasnije provođenje inspekcija i mjerenja emisija, olakšan nadzor emisija nad svakim postrojenjem,
• fleksibilnost i brza adaptacija postrojenja na promjene prilikom promjena vlasništva, proširivanja ili smanjenja operacija pojedinog poduzeća te
• transparentnost i odgovornost za emisije i njihovo smanjenje na razini svakog postrojenja.

Trenutačno smo u »četvrtoj« fazi EU ETS-a koja traje od 2021. do 2030. godine. Za ovo razdoblje, EU je postavila novi, povećani cilj smanjenja emisije stakleničkih plinova za 62% u odnosu na razine iz 2005. godine.

EU ETS-om u ovoj fazi su obuhvaćeni svi zračni letovi unutar EU-a i Europskog gospodarskog prostora kao i letovi prema Švicarskoj i Ujedinjenoj Kraljevini. Dodatno, od 01. 01. 2024. sustav trgovanja emisijama je proširen i obuhvaća sektor pomorskog prometa.

Funkcioniranje EU ETS-a

Ideja EU ETS-a je vrlo jednostavna. Postrojenja unutar definiranog obuhvata EU ETS-a koja emitiraju stakleničke plinove (poput CO2, CH4, N2O i drugih) moraju imati emisijske dozvole za ispuštanje stakleničkih plinova.

EU ETS se temelji na modelu “ograniči i trguj” (eng. cap and trade) u kojem Europska komisija utvrđuje ukupni obujam emisijskih dozvola koje se mogu izdati postrojenjima unutar EU ETS-a, slika 1.

Ukupna količina emisijskih dozvola koje su na raspolaganju postrojenjima je ograničena. To znači da EU postavlja gornju granicu za emisijske dozvole za ukupne emisije stakleničkih plinova koje mogu emitirati postrojenja unutar sustava trgovanja emisijama.

 

 

EU ETS djeluje kroz sljedeće procese:

1. Dodjela emisijskih dozvola

Svako postrojenje dobiva ili kupuje emisijske dozvole za ukupnu količinu stakleničkih plinova koje emitira. Svaka emisijska dozvola predstavlja pravo na ispuštanje stakleničkih plinova ekvivalenta jedne tone CO2 i naziva se EU Allowances (EUA). Za količine koje ispušta, ono što ne dobije mora kupiti. Kako vrijeme tranzicijskog procesa prolazi sve će manje dobivati, a sve će više morati kupovati. Alternativa kupovanju je promjena tehnologija u smjeru gdje se manje ispušta stakleničke plinove.

Ukupni broj izdavanih dozvola u EU svake godine postupno se smanjivao: za 1,74 % godišnje između 2013. i 2020. godine, te za 2,2% godišnje između 2021. i 2023. godine. Između 2024. i 2027. godine očekuje se smanjenje za 4,3% godišnje, a od 2028. godine za 4,4% godišnje.

Sustav besplatnih dozvola je revidiran kako bi se riješio problem curenja ugljika fokusiranjem na sektore koji su u opasnosti da premjeste svoju proizvodnju izvan EU. U tom smislu besplatne dozvole postupno će se ukidati temeljem uočavanja većih stopa smanjenja emisija postrojenja, a uspostavljen je i mehanizam prilagodbe na ugljikovu granicu (engl. Carbon Border Adjustment Mechanism, CBAM). To je sustav određivanja cijene ugljika koji se primjenjuje na energetski intenzivne proizvode uvezene u EU – besplatna dodjela dozvola u ETS-u bit će postupno ukinuta do 2034. godine za sektore obuhvaćene mehanizmom prilagodbe na ugljičnu granicu.

2. Trgovanje emisijskim dozvolama

Ograničenje ukupnog broja raspoloživih emisijskih dozvola osigurava da one imaju vrijednost. Postrojenja prema potrebi mogu unutar sustava međusobno trgovati svojim emisijskim dozvolama. Ako neko postrojenje smanji svoje emisije, ono može zadržati neupotrijebljene emisijske dozvole kako bi pokrilo svoje buduće potrebe ili ih može prodati drugom postrojenju kojem nedostaju emisijske dozvole. Time se stvaraju financijski poticaji za smanjenje emisija stakleničkih plinova jer postrojenja mogu zaraditi smanjenjem emisija i prodajom viška emisijskih dozvola. Također prodajom svojih prava mogu otplaćivati investicije u čiste tehnologije.

3. Predaja dovoljnog broja emisijskih dozvola u Registar Unije

Na kraju godine, svako postrojenje mora predati dovoljan broj emisijskih dozvola u Registar Unije kako bi pokrilo svoje ukupne emisije stakleničkih plinova. Ukoliko poduzeće ne ispuni svoju obvezu, postrojenje se suočava s visokim kaznama. Ako poduzeće ima viška emisijskih dozvola, može ih ostaviti za sljedeću godinu ili ih prodati drugim postrojenjima.

Upravljanje emisijskim dozvolama

Svaka emisijska dozvola omogućava postrojenju nositelju da emitira jednu tonu ugljičnog dioksida (CO2) ili drugih stakleničkih plinova u ekvivalentu količine jedne tone CO2. Mjerna jedinica CO2 ekvivalent (CO2-eq) se koristi kako bi se omogućila usporedivost emisija različitih stakleničkih plinova.

Broj emisijskih dozvola se postupno linearno smanjuje s namjerom smanjenja ukupnih emisija stakleničkih plinova. S vremenom, kako se smanjuje broj emisijskih dozvola, njihova cijena raste. To podiže trošak postrojenjima zagađivačima, što ih motivira na investiranje u tehnologije i rješenja koja smanjuju emisije stakleničkih plinova, kao što su energetska učinkovitost ili obnovljivi izvori energije.

Unutar EU ETS-a značajan broj emisijskih dozvola dodjeljuje se postrojenjima besplatno. Cilj besplatne dodjele emisijskih dozvola je podrška gospodarskim sektorima i poduzećima koja su izložena snažnoj međunarodnoj konkurenciji i kod kojih postoji povećani rizik premještanja poslovanja u druge zemlje (izvan EU-a) radi izbjegavanja povezanih troškova s emisijskim dozvolama. Jasno je da će ova besplatna dodjela emisijskih dozvola u bliskoj budućnosti prestati.

Nakon dodjele besplatnih emisijskih dozvola, preostale emisijske dozvole stavljaju se na prodaju na primarnom tržištu kroz dražbe koje organizira Europska energetska burza (engl. European Energy Exchange, EEX). Prihodi ostvareni od prodaje emisijskih dozvola predstavljaju prihode pojedinih država članica.

Zaključno

EU ETS predstavlja važan korak u borbi protiv emisija stakleničkih plinova, klimatskih promjena i globalnog zagrijavanja, ali i prema održivoj budućnosti. Takav sustav trgovanja emisijama stakleničkih plinova omogućuje gospodarski razvoj uz istovremeno smanjenje negativnog utjecaja na okoliš.

Na putu prema klimatskoj neutralnosti Europe do 2050. godine, u budućnosti će se u EU ETS uključiti i drugi gospodarski sektori poput zgradarstva i cestovnog prometa kroz novi sustav poznat kao EU ETS2. Njime će se dodatno proširiti obuhvat gospodarstva za smanjenje emisija stakleničkih plinova.

 

 

Matija Hlebar, veljača 2025.