Jeste li već čuli za izreku "Sreća je u malim stvarima, ali rijetki ljudi to vide"?

Pronalazite li u životu sreću u malim stvarima koje vas okružuju i/ili u onima na koje nailazite putem? Ako pronalazite sreću u malim stvarima, koliko često je pronalazite (svakog trenutka, ponekad, često, barem jednom dnevno, rijetko)?

Predstavlja li pronalaženje sreće u malim stvarima vaš uobičajeni način razmišljanja i gledanja na svijet oko sebe? Ili pronalaženje sreće u malim stvarima od vas zahtijeva poseban fokus, koncentraciju i razmišljanje?

U materijalnom svijetu današnjice, definicija malih stvari u našim životima zasigurno ovisi o našem materijalnom statusu i životnim okolnostima u kojima živimo, odnosno jesmo li ili nismo materijalno bogati, imamo li željeni posao, plaću i iznos financijskih sredstava (novca) na bankovnom računu, topli dom u kojem živimo, dovoljno vode i hrane u svakom trenutku, potrebnu odjeću i obuću, osobni automobil itd.

Shodno tome, predstavlja li zadovoljenje naših materijalnih potreba temeljni preduvjet za pronalaženje sreće u malim stvarima ili sreću u malim stvarima možemo pronalaziti i bez zadovoljenja tog materijalnog preduvjeta?

Ili se pak pronalaženje sreće u malim stvarima krije u sustavu vrijednosti pojedinca, osobnim uvjerenjima, stavovima i očekivanjima, načinu na koji pojedinac u svom životu vrednuje materijalno i nematerijalno (duhovno)?

O dva prethodno navedena pitanja bismo zasigurno mogli raspredati i raspravljati naširoko i nadugačko, takoreći unedogled, s mnogim argumentima za i protiv.

Kako god bilo, nadam se da imate urođenu ili stečenu sposobnost pronalaženja sreće u malim stvarima poput čistog zraka koji udišete, pitke vode koju pijete iz slavine (tzv. pipuše), zdrave hrane koju jedete, sunca koje vas grije, pronalaženja dobra u ljudima koje srećete, pronalaženja ljepote u biljkama i životinjama na koje nailazite i slično.

Ako to imate, na taj način nedvojbeno doprinosite osobnoj održivosti kao i održivosti planeta Zemlje za buduće generacije.