Prihvaćate li prošlost kakva je ili se uhvatite u razmišljanju kako ste u prošlosti dosta toga trebali napraviti drugačije? Znate li zapravo koliko u vašem životu razmišljate o prošlosti (npr. rijetko, ponekad ili često), odnosno koliki dio vašeg života zapravo "živite u prošlosti"?

Osjećate li se ponekad zarobljenikom vlastite prošlosti tj. uhvatite li se s vremena na vrijeme kao da ste ostali zarobljeni u nekim događanjima iz vaše dalje ili bliže prošlosti? Ili kao da neke misli iz prošlosti, koliko se god trudili izbaciti ih "na svjetlo dana", nikako ne možete istjerati iz svoje glave?

Kako god bilo s prethodno navedenim pitanjima, moguće je da ste barem jednom u životu čuli za izreku "Ne vrijedi se osvrtati u prošlost jer se tamo ništa novo nema za vidjeti".

Gledajući iz te perspektive u ljudskom životu je doista tako, u punom smislu navedenih riječi. Na sve ono što nam se dogodilo u prošlosti više nikako ne možemo utjecati niti ništa od toga više ne možemo promijeniti.

Stoga je potpuno nesuvislo i neracionalno u svakom pogledu razmišljati o prošlosti i što bi bilo kad bi bilo da smo nešto u prošlosti odlučili i napravili drugačije. Drugim riječima rečeno "što je bilo, bilo je, sada više nije".

Čim prije odlučimo zatvoriti vrata prošlosti i prošlim događanjima, tim više u sadašnjosti otvaramo prilika i mogućnosti za bolji i kvalitetniji život, za osobnu održivost. Tko ima hrabrosti zatvoriti za sobom vrata prošlosti, širom otvara vrata svoje sadašnjosti i budućnosti.

"Dumanje o prošlosti" jedino može imati smisla ukoliko iz njega naučimo nešto novo, steknemo nove spoznaje i uvide koji su primjenjivi za donošenje odluka koje će unaprijediti kvalitetu našeg života u sadašnjosti i budućnosti.

Zato mudri ljudi odavno znaju da je prihvaćanje prošlosti kakva je jedan od najboljih recepata za duhovno i emocionalno zdravlje, za osobnu održivost i dugovječnost.