Poznajete li barem jednog čovjeka u vašem okruženju koji, prema vašem mišljenju, živi bez nepotrebnih strahova u životu? Ako poznajete, što mislite kakav je to čovjek? Ako ga ne poznajete, što mislite, zašto takvog čovjeka nema u vašem okruženju?

Jeste li slobodni od nepotrebnih strahova u životu? Ako jeste, kakav je to osjećaj? Ako niste, što biste dali za oslobađanje od svih nepotrebnih strahova?

Osjećate li se nekad zarobljenikom ili taocem vlastitih strahova u životu? Koliko se vremenski tako osjećate (npr. često, ponekad ili rijetko)? Događa li vam se da se zbog određenih strahova ne možete pokrenuti ni pomaknuti s mjesta? Imate li u takvim situacijama osjećaj da vas nevidljive niti straha drže kao okovane na istome mjestu, kao da se nalazite u paukovoj mreži iz koje se ne možete osloboditi ili zarobljeni u labirintu bez izlaza?

Bez obzira na vaše odgovore na prethodno navedena pitanja, vjerujem da ste nekad u životu čuli za neku od sljedećih izreka: "U strahu su velike oči", "Strah nam je najveći neprijatelj" ili "Strah je iščekivanje nečega što se nikad neće dogoditi".

No, u današnjem svijetu koji je svakodnevno prožet najrazličitijim oblicima strahova (npr. neizvjesnostima, nesigurnostima, neravnotežama, poremećajima iz svih smjerova i u svim smjerovima, pandemijama, ratovima), koliko je doista moguće osloboditi se nepotrebnih strahova?

Možemo li štogod poduzeti u takvom svijetu s ciljem oslobađanja od nepotrebnih strahova za našu sadašnjost i budućnost, odnosno postoje li uopće način i put za takvo oslobađanje?

Želimo li se u našoj budućnosti, u poznijim godinama, osvrtati za sobom s mišlju i tlapnjom da smo se barem na vrijeme oslobodili od nepotrebnih strahova i živjeli život kakav smo mislili da trebamo živjeti?

Zato mudri ljudi na vrijeme znaju da je oslobađanje od nepotrebnih strahova u životu jedan od najboljih načina za osobnu održivost.