Zastrašujuća je činjenica da u Europskoj uniji tijekom samo jednog mjeseca nastane više od 1 milijun tona tekstilnog otpada, što rezultira s čak 12,6 milijuna tona tekstilnog otpada na godišnjoj razini!
U nastaloj godišnjoj količini tekstilnog otpada, čak 41 % (5,2 milijuna tona), se odnosi na odjeću i obuću koje svakodnevno nosimo. Tako dolazimo do brojke da svatko od nas, tj. svaki stanovnik EU, mjesečno u otpad baci više od 1 kg odjeće i obuće odnosno više od 12 kg godišnje.
Od ukupne godišnje količine nastalog tekstilnog otpada u EU, trenutno se tek 22 % tekstilnog otpada nakon potrošnje prikuplja odvojeno radi ponovne uporabe ili recikliranja, dok se 78 % najčešće odvozi na odlagališta u okoliš ili spaljuje.
Prijedlog obvezne proširene odgovornosti proizvođača tekstila u EU
Na temelju navedenih spoznaja o godišnjim količinama nastajanja tekstilnog otpada u EU, Europska komisija je početkom srpnja 2023. iznijela prijedlog obvezne sheme proširene odgovornosti proizvođača tekstilnih proizvoda u svim državama članicama EU.
Tim prijedlogom Komisija želi proizvođače učiniti odgovornima za cijeloživotni ciklus tekstilnih proizvoda i postići održivo gospodarenje tekstilnim otpadom diljem EU. Na taj se način ostvaruje prvi korak prema kružnom gospodarstvu tekstila u EU, slika 1.
Slika 1. Kružno gospodarstvo tekstilom u EU
Doprinos održivom gospodarenju tekstilnim otpadom
Uvođenjem obvezne sheme proširene odgovornosti proizvođača tekstila u EU, proizvođači će po načelu “onečišćivač plaća” snositi troškove gospodarenja tekstilnim otpadom tijekom cijeloživotnog ciklusa tekstilnih proizvoda. Takav pristup zakonodavca poticat će proizvođače na dizajniranje održivijih tekstilnih proizvoda, smanjenje tekstilnog otpada i povećanje kružnosti tekstilnih proizvoda.
Tako će proizvođači tekstila putem plaćanja troškova za gospodarenje tekstilnim otpadom sustavno doprinositi izgradnji kapaciteta za održivo gospodarenje tekstilnim otpadom u svim državama članicama EU. Shodno okolišnoj učinkovitosti tekstila koji će pojedini proizvođač proizvoditi, prilagođavat će se i iznos koji će proizvođači plaćati u okviru sheme proširene odgovornosti proizvođača.
Jedinstvenom EU obveznom shemom proširene odgovornosti proizvođača tekstila, državama članicama će se ujednačeno olakšati i provedba zahtjeva odvojenog prikupljanja tekstila od 2025. godine. Također, obvezna shema osigurat će da se rabljeni tekstilni proizvodi prioritetno razvrstavaju radi ponovne uporabe, a samo oni koji se neće moći ponovno upotrijebiti usmjeravat će se na recikliranje.
Zato se, na temelju prijedloga Europske komisije za proširenu odgovornost proizvođača tekstila, već u srednjem roku može očekivati potencijalno ubrzanje održivog gospodarenja tekstilnim otpadom u EU i šire, u skladu sa Strategijom EU-a za održivi i kružni tekstil, slika 2.
Slika 2. Ubrzanje održivog gospodarenja tekstilnim otpadom u EU
Povrh toga, obvezna shema proširene odgovornosti proizvođača tekstila obuhvaća i pitanje ilegalnog izvoza tekstilnog otpada iz EU u zemlje u razvoju, koje su nedovoljno opremljene za upravljanje ili oporabu tog otpada. Konačni cilj je zaustavljanje dosadašnje nepoštene i štetne prakse izvoza tekstilnog otpada koji se maskira da je za ponovnu uporabu.
Zaključno
Postojeći način proizvodnje i potrošnje tekstilnih proizvoda u potpunosti je neodrživ, a konzumeristički pristup korištenju odjeće i obuće sustavno uništava prirodu i cijeli planet.
Prijedlog obvezne proširene odgovornosti proizvođača tekstila u EU predstavlja važan korak prema kružnom i održivijem gospodarenju tekstilnim proizvodima i otpadom.
Jedinstvena shema proširene odgovornosti proizvođača tekstila osigurat će primjenu načela “onečišćivač plaća”, potaknuti održivo gospodarenje tekstilnim otpadom, omogućiti otvaranje novih radnih mjesta u lokalnim zajednicama te potaknuti održive inovacije u svim fazama životnog ciklusa tekstila.
Bez sumnje je da će prve posljedice ovih mjera osjetiti potrošači kroz poskupljenje tekstilnih proizvoda. Ali ako je to jedini put da jakna nošena možda tek jednu sezonu ne ode u komunalno smeće već u neku »second hand» trgovinu, onda ćemo se i na to brzo naviknuti, baš kao što i ne primjećujemo više da već uglavnom svi razdvajamo papirnu, metalnu i plastičnu ambalažu od ostalog komunalnog otpada. Oporaba, kružni ciklus ambalaže, a uskoro eto i tekstila, osiguravat će brojne nove materijale bez zadiranja u prirodne resurse. Sjeća li se netko možda krojačkih radnji? Da li netko od nas pamti kako su naše majke i bake krpale čarape ili okretale kragne na košuljama? Vremena kada je »singerica« bila sastavni dio domaćinstva, kad smo učili u osnovnoj školi zašiti gumb...Koliko god se činilo da smo u razvoju otišli tehnološki daleko, čini se da smo usluge i zanimanje kvartovskog krojača ipak neopravdano prelako i prebrzo odbacili.
Matija Hlebar
