Što nam prvo padne na pamet kad netko za nekog kaže da je dobar? Smatramo li da je u današnjem svijetu biti dobar samo za budale?

Razmišljamo li barem ponekad o tome jesmo li dobri ne samo iz svoje perspektive (svojih cipela) nego i iz perspektive drugih ljudi?

Koliko je u našem vrijednosnom sustavu važno biti dobar? Doživljavamo li dobrotu u današnjem svijetu kao vrijednost koja je na cijeni?

Jesmo li uvijek spremni pomoći drugim ljudima i svim živim bićima bez ikakvih očekivanja zauzvrat? Ne odmažemo li nikad nikome svojim mislima i djelima?

Možemo li zamisliti svijet bez dobrote i dobrih ljudi? Ako možemo, kako bi izgledao taj svijet?

Jesmo li zadovoljni količinom dobrote i brojem dobrih ljudi u današnjem svijetu? Ne čini li nam se počesto da u današnjem svijetu broj zločestih ljudi i njihova zločesta djela nadmašuju broj dobrih ljudi i njihova dobra djela?

Jesmo li dosad čuli barem za neke od brojnih izreka mudrih ljudi o dobroti poput „Dobro se dobrim vraća.“, „Čini drugima ono što želiš da drugi čine tebi.“, „Dobrota je jezik koji gluhi mogu čuti, a slijepi vidjeti.“, „Čini dobro i dobru se nadaj.“, „Nijedno dobro djelo, ma kako malo, nije izgubljeno.“?

Jel dobrota sastavni dio naše kulture održivosti?

Nastojmo promišljati i djelovati u skladu s mudrošću koju je prije mnogo godina izrekao rimski car Marko Aurelije: „Prestanimo se ponašati kao da ćemo živjeti 10.000 godina. Smrt visi nad nama. Dok si živ, dok je u tvojoj moći, budi dobar.“ Budimo dobri i kultura održivosti će cvjetati u nama i oko nas.