Zašto su o strpljenju kroz povijest često promišljali mudri ljudi? Jel strpljenje doista toliko važno u ljudskom životu i društvu?

Jeste li barem jednom u životu čuli neku od sljedećih mudrih izreka: „Strpljen spašen“, „Strpljenje je gorka biljka, ali su joj plodovi slatki“ ili „Ako si strpljiv u trenutku ljutnje, izbjeći ćeš stotinu dana tuge“?

Razmišljamo li o strpljenju kao o vrijednoj karakteristici ili sposobnosti u današnjem ubrzanom svijetu? Kako biti strpljiv u sveopćoj jurnjavi?

Podnosimo li čekanje u različitim životnim situacijama mirno i smireno? Ili izgubimo strpljenje i "eksplodiramo" u sekundi?

Sjećamo li se kada nam se posljednji put netko ljubazno obratio s molbom „Molim vas za malo strpljenja“ ili „Možete li molim vas biti malo strpljivi?“ Kako smo reagirali?

U kontekstu strpljenja, padne li nam ikad na pamet priroda čiji smo sastavni dio? Prepoznajemo li da je priroda u svom stvaranju strpljiva i da nikud ne žuri, a sve stiže napraviti?

Razumijemo li kakav utjecaj na našu osobnu održivost ima strpljenje?

Predstavlja li strpljenje sastavni dio naše kulture održivosti?Bottom of Form

Svima nam želim da prilikom suočavanja s brojnim izazovima suvremenog svijeta uspijemo gajiti i sačuvati strpljenje. Budimo strpljivi prema bližnjima i u svemu dobrome što radimo. Strpljenje je iznimno važno za našu osobnu održivost.